Projekt je financiran sa 60.000 eura, a usmjeren je na osposobljavanje osoba s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima za tkanje tepiha, jednostavno i prilagodljivo strukovno zanimanje koje odgovara njihovim mogućnostima. Kroz edukacije, radionice, mobilnosti i izradu digitalnih materijala sudionici su stjecali konkretne kompetencije, ali i samopouzdanje te osjećaj pripadnosti zajednici. Predsjednica Udruge Regoč Mirjana Jakovčev naglašava kako projekt nadilazi administrativne okvire: „Ovaj projekt nije samo odrađen nego ima i ljudsku notu koja je jednako vrijedna kao i svi ostvareni rezultati projekta.“

Dugogodišnji rad s osobama s intelektualnim teškoćama

Udruga Regoč djeluje od 1998. godine i kontinuirano pruža podršku osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima. Danas provodi poludnevni boravak, organizirano stanovanje, radno osposobljavanje, osobnu asistenciju i brojne kreativne radionice. Kako pojašnjava Jakovčev, riječ je o „udruzi osoba s intelektualnim teškoćama, njihovih roditelja, skrbnika i zakonskih zastupnika, te stručnjaka i ostalih fizičkih poslovno sposobnih osoba koje imaju interes za rad Udruge“.

Udruga, dodaje, svakodnevno preuzima važnu socijalnu ulogu u zajednici. „Udruga pruža podršku roditeljima u vrijeme rada i obavljanja obiteljskih poslova te predstavlja potporu osobama s intelektualnim teškoćama koje se mogu u okviru boravka osposobiti za što samostalniji život, uključiti u lokalnu zajednicu i zaposliti se na otvorenom tržištu rada.“ Upravo iz tog praktičnog rada, a ne iz teorije, proizašla je i ideja za projekt.

Od recikliranja do tkalačkog stana

Tijekom humanitarnih akcija prikupljanja odjeće dio donacija ostajao je neiskorišten. Umjesto da završi kao otpad, zaposlenici su tražili održivo rješenje. „Odjeću koja bi ostajala nakon tih akcija nismo željeli bacati nego smo se vodili politikom očuvanja i brige za okoliš koju smo uveli u svoje cjelokupno poslovanje“, prisjeća se Jakovčev. Tako su nastale prve radionice recikliranja, a potom i ideja o tkanju. Osim ekološke komponente, tkanje je imalo i snažnu kulturnu poveznicu. „Naša županija i ovaj dio Slavonije u kojem živimo ima dugu tradiciju tkanja ali taj zanat polako izumire jer danas tkati znaju samo stare bake“. Zaposlenici su najprije sami učili, a potom znanje prenosili korisnicima. „Prvo su zaposlenici učili tkati, a onda su oni to naučili i naše korisnike“, navodi, dodajući da su korisnici pokazali „veliki interes za rad i dolazak na radionice“. To je bio jasan signal da ideja može prerasti u strukturirani program.

Prekogranično partnerstvo i razmjena iskustava

Suradnja sa Srbijom pokazala se prirodnim izborom zbog blizine, jezika i slične tradicije. „S obzirom na sličnu kulturnu baštinu, tradiciju i način života odlučili smo se povezati sa susjednom Srbijom“, ističe Jakovčev. Partnera su pronašli putem karitativnih mreža. „Partnere Caritas Sv. Anastazija iz Sremske Mitrovice pronašli smo preko Crkve i vjerskih zajednica uključenih u karitativne aktivnosti. Partneri su odmah iskazali zainteresiranost za suradnju i učenje“.

Caritas je imao iskustva u Erasmus projektima, dok je Udruga Regoč preuzela ulogu nositelja. U projekt su uključene i dvije strukovne škole koje su sudjelovale u razvoju kurikuluma. Suradnja je, kaže, bila vrlo intenzivna. „Tijekom projekta održali smo 12 sastanaka i bili u stalnom kontaktu putem maila i WhatsAppa.“ Dodaje i kako nije bilo problema u ostvarivanju komunikacije i dogovora zbog male jezične barijere i blizine zemalja.

Edukacija, radionice i konkretni proizvodi

Prvi korak bila je edukacija osam trenera koji su naučili rad na tkalačkom stanu i metode poučavanja osoba s teškoćama. Razvijeni su priručnici i video tutorijali, prilagođeni i na Easy Language. „Korak po korak objašnjena je edukacija za osobe koje nikad nisu imale doticaj s tkalačkim stanom i tkanjem“, objašnjava Jakovčev. Zatim su uslijedile i radionice za korisnike. 12 osoba s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima je steklo vještinu tkanja, a radionicama se priključilo povremeno još 10 zainteresiranih. Izrađeno je više od 20 tepiha koji su predstavljeni javnosti, no najveća promjena dogodila se na osobnoj razini. „Osobe s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima su kroz interakciju s osobama izvan njihovog socijalnog kruga upoznali nove osobe, razvili komunikaciju, naučili nove vještine, postali samopouzdaniji i svjesni da uz vodstvo trenera mogu sami proizvesti konkretan proizvod.“

Više od zanata: promjena percepcije

Projekt je imao i snažnu ekološku i društvenu komponentu. Organizirane su akcije prikupljanja stare odjeće, a sav materijal iskorišten je u radionicama. „Od stare odjeće nastaju novi upotrebljivi unikatni predmeti“, ističe. Istodobno, javnosti je poslana važna poruka: „Pokazali smo javnosti rezultate rada i na taj način ih osvijestili da osobe s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima također mogu biti dio zajednice koja privređuje i pridonosi, a ne predstavlja samo teret i troškove.“

Održivi rezultati i iskustvo za budućnost

Dodijeljeni budžet omogućio je stabilnu provedbu i nabavu opreme. „Bili smo u mogućnosti neometano organizirati sve aktivnosti i kupiti tkalačke stanove koji su nam bili potrebni za edukaciju trenera i radionice s korisnicima“, kaže. Među najvrjednijim rezultatima izdvaja kako se najviše ponose neformalnim kurikulumom za osposobljavanje trenera i prilagođenim programom osposobljavanja osoba s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima te video tutorijalima o poslovima tkanja tepiha i prilagođenom digitalnom priručniku na Easy Language. Iskustvo Erasmus+ projekta, dodaje, otvorilo im je nova znanja i samopouzdanje. „Kroz ovaj projekt smo stekli novo iskustvo, nova znanja i kompetencije, upoznali nove ljude i ostvarili nova partnerstva.“

Nit po nit do stvarne inkluzije

Danas u prostorima udruge tkalački stanovi i dalje rade, a stečene vještine nastavljaju se prenositi novim korisnicima. Projekt TEPIH tako nije završio posljednjim izvješćem, nego je postao dio svakodnevne prakse. Najveći učinak, zaključuje Jakovčev, vidi se upravo kod korisnika.

Najveći utjecaj projekta bio je na osobe s intelektualnim teškoćama i mentalnim oboljenjima, jer su oni svojim sudjelovanjem u svim aktivnostima ovog projekta stekli veće samopouzdanje i naučili nove vještine.

Mirjana Jakovčev predsjednica Udruge Regoč

I upravo je u tome njegova najveća vrijednost. Jer tkanje ovdje nije samo zanat ni hobi, nego most prema samostalnosti, radu i dostojanstvu. Projekt TEPIH pokazao je da inkluzija ne nastaje deklaracijama, nego konkretnim prilikama. Kada se ljudima pruži alat, podrška i povjerenje da mogu stvarati. Nit po nit, ali s trajnim i vidljivim učinkom, jednako za pojedince, kao i za njihove obitelji i cijelu zajednicu.