Projekt je financiran sredstvima Europske unije u iznosu od 9.204 eura, no njegova vrijednost, ističu iz udruge, daleko nadilazi brojke i formalne pokazatelje uspješnosti.

Kako pojašnjava Nenad Vakanjac, predsjednik udruge SVIMA, Inkluzivni KUM nastao je iz vrlo konkretne potrebe: da se korisnicima Centra za rehabilitaciju Zagreb omoguće sadržaji koji izlaze iz svakodnevnih institucionalnih okvira i otvaraju prostor za iskustva stvarne uključenosti.

„Projekti su živa stvar“, poručuju iz projektnog tima, opisujući proces tijekom kojeg su se aktivnosti razvijale, nadograđivale i otvarale nove mogućnosti suradnje.

Od volonterskog iskustva do projektne ideje

Početak priče seže u 2024. godinu i projekt SUGFEST – Senzorički ugođen glazbeni festival, u kojem je skupina mladih volontera sudjelovala u pripremi koncerata prilagođenih mladima s teškoćama u razvoju. Upravo ondje nastao je prvi doticaj s korisnicima Centra za rehabilitaciju Zagreb i spoznaja da postoji prostor za sadržaje koji bi ih snažnije povezali s kulturnim životom grada.

Mladi su prepoznali da kulturno-umjetnički sadržaji dostupni njihovim vršnjacima često ostaju izvan dosega osoba s invaliditetom. Iz te je spoznaje nastala ideja o projektu koji će takve granice sustavno pomicati. Uz mentorsku podršku udruge SVIMA, inicijalna je ideja oblikovana u projekt solidarnosti Europskih snaga solidarnosti.

Projektni tim činili su Matea Mihalić, Karla Popović, Ante Rukavina, Tomo Šušković i Mauro Vakanjac, dok su mentorsku podršku pružali Juliette Janušić i Nenad Vakanjac.

Kako su europska sredstva pretvorena u iskustvo uključivanja

Dodijeljena sredstva raspoređena su na nabavu radnih materijala, izradu scenografije, troškove ulaznica za muzejske i galerijske sadržaje, mentorski rad te dio operativnih troškova. No ono što projekt čini primjerom dobre prakse nije financijska konstrukcija, nego način na koji su mladi osmislili aktivnosti i prilagodili ih stvarnim potrebama korisnika.

Tijekom provedbe održan je niz glazbenih, filmskih, čitateljskih, dramskih i dizajnerskih radionica, kao i tematske šetnje te posjeti kulturnim institucijama. Specifični cilj bio je povećati dostupnost, raznovrsnost i inkluzivnost kulturno-umjetničkih sadržaja za mlade s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, uz istodobno uključivanje njihovih vršnjaka urednog razvoja.

Kulturni sadržaji bez podcjenjivanja publike

Posebno su se istaknule filmske radionice, u kojima su korisnici sudjelovali u vođenom gledanju umjetnički zahtjevnijih sadržaja i razgovorima o pogledanom. Za projektni tim to je bilo važno iskustvo koje je potvrdilo koliko su predrasude o tome što osobe s teškoćama mogu pratiti i razumjeti često neutemeljene.

„Dobro su reagirali na široj javnosti ‘teške’ sadržaje. I time pokazali da ne treba imati predrasuda“, ističu iz tima. Dodaju kako je upravo to iskustvo bilo potvrda njihova pristupa. „Mi smo sebi dokazali da imamo pravo kad u svojim aktivnostima ne radimo cenzuru što se tiče umjetničke vrijednosti sadržaja koje nudimo.“

Smogovci kao prostor zajedničkog stvaranja

Jedan od najupečatljivijih segmenata projekta bio je dramski rad koji je rezultirao javnom izvedbom igrokaza Smogovci: Izgubljeni Buco. Sve je počelo nakon što su korisnici pogledali kazališnu predstavu Smogovci i poželjeli stvoriti vlastitu verziju.

„Glumiti su htjeli svi, čak i oni koji inače ne sudjeluju ni u kakvim kreativnim aktivnostima u Centru“, prisjećaju se iz projektnog tima. Proces rada bio je prilagodljiv, otvoren improvizaciji i osmišljen tako da uključi svakoga tko je želio sudjelovati. Dijaloge su pojednostavljivali, uvodili nove uloge, prilagođavali scenarij i zajedno izrađivali scenografiju. „Polaznici su uživali u svakoj probi i sami su sebe hvalili, govorili ‘danas smo bili baš dobri’ i uvijek pitali ‘kad opet imamo probu’.“

Na dan javne izvedbe imali su, kažu, pravu tremu, baš kao i svaki izvođač kojemu je stalo do rezultata. I upravo je taj nastup postao jedan od najvažnijih trenutaka projekta.

„Polaznici su bili iskreno sretni, zadovoljni i ponosni.“ Reakcije publike, stručnjaka Centra i roditelja dodatno su potvrdile vrijednost ovakvog pristupa.

Muzeji kao mjesta stvarne inkluzije

Projekt je uključivao i posjete Galeriji Klovićevi dvori, Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti te Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke. Za korisnike su ti posjeti predstavljali mnogo više od kulturnog sadržaja. Bili su to trenuci stvarnog sudjelovanja u javnom prostoru.

„Mislim da se najviše baš ovim aktivnostima postiže inkluzija i ruše predrasude prema osobama s invaliditetom.“ Kako ističu iz projektnog tima, korisnici su svaki posjet doživljavali s posebnom ozbiljnošću i ponosom. „Svaki posjet izložbi ili muzeju za njih je bio baš doživljaj i novo iskustvo.“

Posebno važnom pokazala se suradnja s Hrvatskim muzejom naivne umjetnosti, koja je tijekom projekta prerasla početne okvire i otvorila prostor za nove zajedničke aktivnosti. Upravo takve situacije potvrđuju da kvalitetni projekti stvaraju dugoročan učinak.

Iskustvo koje mijenja sve uključene

Projekt nije transformirao samo korisnike, nego i mlade suradnike koji su ga provodili. Kroz rad na projektu stekli su iskustva koja, kako sami ističu, tijekom formalnog obrazovanja nisu imali priliku steći. Neki od njih prije uključivanja nisu vjerovali da bi mogli raditi s osobama s invaliditetom, dok je druge ovo iskustvo potaknulo na razmišljanje o nastavku obrazovanja u smjerovima koji uključuju rad s ovom skupinom korisnika.

Važan element bila je i dodjela Youthpass certifikata, kojima se priznaju kompetencije stečene kroz neformalno učenje. „Sudionici su jako ponosni na svoje Youthpass certifikate.“ Za mnoge je to bio dodatni poticaj za daljnje uključivanje u europske programe i međunarodne prilike za učenje i rad.

Poruka mladima

Iz projektnog tima mladima koji razmišljaju o uključivanju u projekte Europskih snaga solidarnosti upućuju jasnu poruku: „Informirajte se i obavezno se uključite u sve moguće projekte koje možete, iskustva koja steknete su neprocjenjiva.“

Ističu kako upravo ovakvi projekti mladima pružaju priliku da testiraju vlastite sposobnosti, steknu konkretno iskustvo i razvijaju ideje uz mentorsku podršku.

Snaga inkluzije u jednom naklonu

Možda najbolji sažetak projekta nije u brojkama, certifikatima ni medijskoj vidljivosti. Nalazi se u trenutku kada su sudionici nakon javne izvedbe svog igrokaza stali pred publiku, naklonili se i ponosno primili pljesak. Upravo u tom prizoru sadržana je stvarna snaga inkluzije, osjećaj da si viđen, prihvaćen i ravnopravan dio zajednice. A to je vrijednost koja daleko nadilazi trajanje jednog projekta.