Probacijska služba, koja djeluje unutar Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, nadzire oko 3500 osoba koje kaznu izvršavaju u zajednici. Službenici su stručnjaci iz različitih područja, a od osnutka 2011. godine služba kontinuirano ulaže u modernizaciju i unaprjeđenje rehabilitacije počinitelja kaznenih djela.

U okviru istraživanja o primjeni novih tehnologija u rehabilitacijskim programima, razgovarali smo s Vesnom Zelić Ferenčić, koordinatoricom Erasmus+ projekta "Virtualna realnost u kontekstu tretmanskih vještina". U nastavku nam otkriva kako virtualna stvarnost mijenja pristup radu s korisnicima, koje su prednosti ovakvog pristupa i kakvi su prvi rezultati projekta. Uz nju, ključni članovi tima bili su Goran Brkić, načelnik Sektora za probaciju i Tanja Novosel, probacijska službenica.

„Projekt je razvijen u suradnji s partnerima iz Rumunjske. Tim iz tvrtke European Strategies Consulting činili su stručnjaci iz područja kriminologije. Za tehničku podršku smo unajmili talijanski tim iz organizacije Agent for Media.“, otkriva naša sugovornica. Dodaje kako je ključni motiv bio pronaći inovativan način edukacije službenika, s naglaskom na individualizaciju pristupa, jer univerzalna rješenja nisu učinkovita u rehabilitaciji.

„Rumunjske partnere odabrali smo po ekspertizi u području probacije. Stoga smo željeli suradnju s prof. Durescuom jer je on vodeći stručnjak u području ključnih tretmanskih vještina za što smo htjeli educirati naše probacijske stručnjake, Prilikom planiranja zajedničkog partnerstva javila se ideja za VR i kako bi na taj način osigurali održivost projekta i dali novu dimenziju edukaciji.“

Individualizacija i prostor za napredak

Izravni poticaj za pokretanje projekta bila je potreba za inovativnijim pristupom radu s počiniteljima kaznenih djela. Vesna Zelić Ferenčić naglašava kako u ovom području postoji stalna i izražena potreba za prilagodbom i individualizacijom svih intervencija, pristupa i metoda. Prema njezinim riječima, probacijska služba ne oslanja se na univerzalna rješenja jer, iako pristup „one size fits all“ može imati određene prednosti, u rehabilitaciji nije najučinkovitiji.

Zbog toga je projekt bio usmjeren na edukaciju probacijskih službenika kroz pet ključnih komponenti potrebnih za uspostavu terapijskog saveza – vještina koje čine temelj svakog tretmanskog rada.

„Probacijski službenici svjesni su važnosti i osnovne prirode ove vještine, što je potaknulo ideju da bi VR mogao biti odličan način njezina prikazivanja. VR tako postaje koristan alat koji službenicima omogućuje da iz prve ruke vide kako izgleda ispravna primjena određene komponente, ali i da prepoznaju najčešće pogreške i prostor za napredak. Dosadašnje edukacije pokazale su da službenicima trebaju sadržaji u kojima mogu učiti bez stresa i straha od pogrešaka, jer u virtualnom okruženju one nemaju stvarne posljedice.“, naglašava Zelić Ferenčić.

Zašto baš virtualna stvarnost?

Upotreba virtualne stvarnosti (VR) u edukaciji probacijskog osoblja nije došla slučajno. Projektni tim prepoznao je potencijal VR-a u području psihologije i rehabilitacije, posebno nakon uvida u korištenje ove tehnologije u radu s počiniteljima obiteljskog nasilja.

Zelić Ferenčić pojašnjava: „Tretmanski rad s osuđenicima zahtijeva visoku razinu različitih kompetencija i vještina. Za svaku vještinu izuzetno je važno uvježbavanje, posebno finih nijansi, pravovremenosti, empatije, postavljanja granica i slično. Probacijski službenici prošli su cijeli niz općenitih i usko specijaliziranih edukacija, te se VR činio kao dobar alat kojim možemo što realnije i vjernije prikazati kako primjena različitih komponenti vezanih uz uspostavu terapijskog saveza zaista izgleda u praksi.“

Dodaje kako je u posljednjih nekoliko godina VR sve prisutniji u području psihologije i rehabilitacije, a iskustva s primjenom VR-a u radu s počiniteljima obiteljskog nasilja potaknula su ih na ideju da bi VR mogao biti koristan i u edukaciji probacijskih službenika, kao što se već koristi u edukaciji drugih struka. „Dosadašnja istraživanja su malobrojna, ali pokazuju potencijal VR-a. Ipak, još uvijek nedostaju longitudinalne studije koje bi primjenu VR-a stavile u kontekst recidivizma“, zaključuje Zelić Ferenčić.

Od ideje do 360° simulacije

Razvoj projekta uključivao je prezentacije, mikrostudiju potreba službenika, razvoj VR softvera, izradu radne bilježnice i edukaciju 20 službenika - 10 iz Hrvatske i 10 iz Rumunjske. Najveći izazov bio je prevesti konverzacijske vještine u format pogodan za VR. „Bilo je zaista izazovno uskladiti se s kolegama koji razvijaju VR, ali nemaju iskustva u tretmanskom radu“, otkriva Zelić Ferenčić.

U razvoj sadržaja aktivno su bili uključeni probacijski službenici iz Zagreba, koji su glumili u VR simulacijama stvarnih razgovora između službenika i osuđenika. Stručnu izvedbu nadgledao je profesor Ioan Durnescu iz Bukurešta, usmjeravajući primjenu ključnih komponenti tretmanskih vještina. Sadržaj je sniman 360° kamerom, a korisnik VR-a ima ulogu promatrača koji kroz interaktivna pitanja i bodovni sustav prolazi scenarije s edukativnom i kompetitivnom dimenzijom.

Jedan od ključnih edukativnih elemenata bila je vještina samo-otkrivanja – trenutak kada službenik s korisnikom dijeli osobnu informaciju. Iako se takav pristup često doživljava kao neprofesionalan ili se koristi neprimjereno, VR edukacija pokazala je njegovu stvarnu snagu: izgradnju povjerenja i smanjenje distance.

„Uspješno smo pokazali u kojoj mjeri i na koji način samo-otkrivanje može biti moćan alat u radu s korisnicima. Upravo taj dio smatram posebnom vrijednošću projekta“, ističe Vesna Zelić Ferenčić.

Kultura učenja i razbijanje predrasuda

Projekt je, osim edukativne, imao i snažnu transformativnu ulogu unutar službe. „Uvođenje novih tehnologija i AI kod dijela kolega izaziva otpor i skepsu, dijelom zbog straha da smo kao stručnjaci zamjenjivi. Upravo je ovaj projekt, koji se temelji na humanizaciji odnosa između probacijskih službenika i osuđenika, pokazao kako tehnologija može olakšati rad i učiniti prenošenje znanja jednostavnijim, osobito u situacijama koje je teško prenijeti samo verbalno, dok VR to olakšava i facilitira“, ističe Zelić Ferenčić. Naglašava i da je VR isključivo alat, a ne zamjena za čovjeka.

Posebno vrijednim smatra VR sadržaje koji prikazuju pogrešnu primjenu vještina. „Smatram da su upravo ti materijali približili VR sadržaje i alate te ih humanizirali, jer službenici tako ne uče samo konkretan sadržaj, već i fine vještine nošenja s pogreškama i shvaćaju da se greške događaju bez obzira na iskustvo.“

Dodatna prednost je što ovakav sadržaj pokazuje službenicima da i nakon desetljeća rada uvijek postoji prostor za rast, a sudjelovanje u projektu doživljavaju kao priznanje i motivaciju za daljnji profesionalni razvoj.

Suradnja bez granica

Projekt je povezao hrvatski i rumunjski tim kroz snažnu i učinkovitu međunarodnu suradnju, utemeljenu na europskim vrijednostima poput ljudskog dostojanstva, poštivanja prava i individualiziranog pristupa resocijalizaciji.

„Edukacija putem VR-a omogućuje probacijskim službenicima da na realističan, ali siguran način prođu kroz scenarije koji razvijaju empatiju, etičko prosuđivanje i profesionalne kompetencije – vrijednosti ključne za humano i pravično postupanje“, ističe Zelić Ferenčić.

Dodaje kako VR edukacija pomaže jačanju svijesti o ulozi probacijske službe, razumijevanju sustava i razvoju kritičkog mišljenja među službenicima.

Implementacija VR-a u javnu službu, naglašava, potiče digitalnu transformaciju pravosuđa: „Projekt donosi modernizaciju učenja, veću učinkovitost, niže troškove obuke i bolju dostupnost znanja bez geografskih ograničenja.“

Dugoročno, ovakvi projekti potiču profesionalnu kulturu koja cijeni cjeloživotno učenje i tehnološki napredak. VR edukacija doprinosi stvaranju fleksibilnijeg sustava, osjetljivijeg na potrebe korisnika i usklađenog s načelima suvremene kaznene politike – rehabilitacijom, prevencijom i reintegracijom.

Od VR Gaminga do cjeloživotnog učenja

Zelić Ferenčić priznaje da su njezina početna očekivanja od VR-a bila velika, ali se kroz rad s korisnicima i kolegama suočila s ograničenjima tehnologije. „Navedeno mi je očekivanja stavilo u neku realnu perspektivu i zaista sam ponosna na ono što smo napravili. Definitivno nas je pomaklo izvan naše ekspertize, ali nas je naučilo razmišljati izvan ustaljenih okvira i tražiti načine kako premostiti jaz u multidisciplinarnosti“, ocijenila je.

Projekt nije samo tehnološki iskorak, već i doprinos europskim vrijednostima poput ljudskog dostojanstva, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava. „Edukacija putem VR-a potiče razvoj empatije, etičkog prosuđivanja i profesionalnog integriteta“, naglašava Zelić Ferenčić, naglašava Zelić Ferenčić, uvjerena da ovakvi projekti dugoročno mijenjaju sustav i prilagođavaju ga potrebama korisnika te načelima suvremene kaznene politike.

Erasmus+ kao motor stvarnih promjena

Sudjelovanje u Erasmus+ projektu donijelo je Probacijskoj službi više od financijske podrške – otvorilo je mogućnosti za međunarodnu suradnju, razmjenu iskustava i profesionalni rast. Službenici su kroz projekt učili iz međunarodnih primjera i razvijali nove pristupe, što je, kako ističe Zelić Ferenčić, „dalo alate da budemo pokretači promjene – bilo u zajednici, obrazovanju ili javnoj upravi“.

Posebno su ponosni što je projekt u cijelosti razvijen unutar Probacijske službe, a međunarodna zajednica prepoznala je njegovu vrijednost. „Zaista su impresionirani projektom i uvođenjem VR-a u edukaciju probacije, što nije presedan samo u Hrvatskoj, već i na međunarodnoj razini“, dodaje.

Projekt je donio i „tehnološku i pedagošku transformaciju koju sami ne bismo mogli razviti na toj razini“, a sudjelovanje u Erasmus+ programu opisuje kao proces učenja, umrežavanja i rasta s dugoročnim učinkom.

Tehnologijom do boljeg razumijevanja i suradnje u probaciji

Trenutačno se u okviru još jednog Erasmus+ projekta razvijaju dodatna VR rješenja, ovoga puta usmjerena ne samo na edukaciju probacijskih službenika, već i na rad s osobama koje su uključene u probacijski sustav.

Novi projekt uključuje razvoj alata koji kroz virtualnu stvarnost pomažu korisnicima u prepoznavanju i upravljanju rizičnim situacijama, a pritom stavlja naglasak i na međunarodnu te međuresornu suradnju. Prema riječima Vesne Zelić Ferenčić, interes za ovakav oblik sadržaja sve je izraženiji – kako na nacionalnoj razini, tako i među stranim partnerima. Posebno ističe kako hrvatska probacijska služba, iako relativno mlada, preuzima ulogu inicijatora inovacija na europskoj sceni, čime pokazuje da i izvan tehnoloških sektora postoji prostor za razvoj naprednih digitalnih alata. Onima koji razmišljaju o primjeni tehnologije u manje očekivanim područjima poručuje da ključ leži u ravnoteži: „Technology to reach more people, not to replace people“, kaže i dodaje kako tehnologija ima smisla samo ako unaprjeđuje kvalitetu rada, pomaže korisnicima i poštuje različite stilove učenja. Naglašava i važnost podrške koju pruža Agencija za mobilnost i programe EU, kako u pripremi tako i u provedbi ovakvih inovativnih inicijativa.

Projekt VR edukacije pokazuje da digitalna transformacija ne mora značiti gubitak ljudskog kontakta – već ga može produbiti, kada spaja tehnologiju s empatijom, znanjem i stvarnom povezanošću.